Trinaesta glava
Plavi mostadžija
Princ i paun popeše se brzo strmom stazom i izađoše na široki put koji je vodio mostu. Iznenadi ih smiješan prizor. Njihovo klupko udaralo je po glavi čovjeka u plavom koji je bijesno mahao metlom. Dakako, bio je to mostadžija Plave države. Mora da je pokušao pomesti klupko koje je, na ulazu sa druge strane mosta, čekalo svoje pratioce.
Klupko pade na zemlju i ponovo se zakotrlja. Princ pritrča i pomože zbunjenom mostadžiji.
Ovaj nakon svega odmaci metlu, popravi svoju odjeću, napravi duboki naklon i reče:
- Doto-broto-doto-šliti nata nataj-ljetep-šiti motost itikata-data satagrata-đeten…
- Ne govorimo plavski! – prekinu ga Princ – I u žurbi smo. Sve smo već to čuli od žutog mostadžije!
- Uh, taj prokletnik! – strese se jako mostadžija – Uvijek mi se miješa u posao… Ali sigurno vam nije rekao da su užad, koja se pružaju sa kupola, napravljena od kose velike kraljice Luksenur. Neka njeno ime zauvijek veličaju sva…
- To nije spomenuo. Mi smo žurili tada kao i sada. Žalim, moramo poći. Ali prije toga recite mi zašto su uopće Plavi i Žuti ratovali? Zbog jezika? – upita Princ
- Da, zbog jezika! – smušeno odgovori mostadžija.
- Ali vi se savršeno razumijete?
